Novo čitanje poznatih melodija

Izuzetan koncert na kojem su nastupili sopranistica Marija Lešaja i harmonikaš i dirigent Stjepan Vuger održan je u Velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu 28. studenoga. Riječ je o umjetnicima čija virtuoznost i emotivna izvedba osvajaju srca ne samo varaždinske publike, nego i kritike i prosudbenih povjerenstava važnih nacionalnih kazališnih nagrada. Koncert je spojio nesvakidašnju kombinaciju soprana i harmonike, donoseći jedinstven glazbeni doživljaj. Cijela je večer bila prožeta suptilnom emocijom, virtuoznošću i hrabrošću u istraživanju još uvijek rijetkog spoja vokalnog i instrumentalnog izričaja.

Sopranistica Marija Lešaja i harmonikaš  Stjepan Vuger / Snimila Valentina Slatki

Marija Lešaja samostalna je umjetnica, poznata po svojoj iznimnoj muzikalnosti te profesionalnosti i studioznosti u pripremi svakog koncertnog ili opernog nastupa. Bez  sigurnosti stalnog zaposlenja unutar akademske zajednice ili stalnog kazališnog angažmana, Marija Lešaja iz godine u godinu dokazuje vrhunsku radnu etiku, minucioznu pripremu i zavidnu razinu vokalno-tehničke interpretacije. Na ovom je koncertu još jednom potvrdila status jedne od najistaknutijih hrvatskih sopranistica svoje generacije. Njezin glas, topao i ujedno kristalno jasan, u svakom trenutku prenosio je duboku povezanost s tekstom i glazbom. S druge strane Stjepan Vuger, čija su umjetnička znatiželja i svestranost već poznate u glazbenim krugovima, briljirao je u dvojakoj ulozi harmonikaša koji je ujedno i autor obrada svih izvedenih skladbi. Vuger je obrade kreirao znalački prilagođavajući kompleksne orkestralne ili klavirske partiture harmonici. Njegova izvedba bila je tehnički iznimna, s naglaskom na suptilne nijanse i bogatu zvučnu paletu koje harmonika može proizvesti.

Repertoar je obuhvaćao djela različitih glazbenih epoha i stilova, od renesanse i baroka do suvremenijih skladbi. Večer je otvorena pjesmom Come again Johna Dowlanda. Uslijedila je dirljiva izvedba arije Lascia ch’io pianga iz opere Rinaldo Georga Friedri­cha Händela, u kojoj je Almirenina bol bila gotovo opipljiva. Händelov dio programa uključivao je i nježnu ariju Vadoro pupille iz opere Giulio Cesare, te kultnu ariju Ombra mai fu iz opere Xerxes. Skladbe su bile izvedene s posebnom pažnjom za najsitnije detalje. Marijin je glas istaknuo ljepotu melodijskih linija, dok je Vugerova harmonika dodala novu boju ovoj staroj glazbi. Među najupečatljivijim trenucima večeri bile su izvedbe Purcellove arije When I am laid in earth iz opere Didona i Eneja te Monteverdijeva  Lamento della Ninfa.

Drugi je dio koncerta započeo izvedbom De Fallina ciklusa Sedam popularnih španjolskih pjesama (Siete canciones populares españolas). Svaka od pjesama – od El paño moruno do energičnog Pola – unijela je dašak strasti i folklora španjolske glazbene baštine. Marija Lešaja interpretirala ih je s izvanrednim osjećajem za dinamiku i boju, dok je Stjepan Vuger svojim instrumentom oživio živopisnu ritmičnost i melodioznost koje karakteriziraju španjolski glazbeni izričaj. Harmonika se pokazala savršenim izborom za ove skladbe, zamjenjujući tradicionalnu gitaru s bogatim i nepredvidivim zvučnim bojama. Nakon De Fallina ciklusa, publika je uživala u djelima hrvatskih skladatelja. Izvedba pjesme Mura voda teče Krste Odaka bila je filigranski istančana, a pjesma Vse se okreče Tomislava Uhlika dirnula je svojom jednostavnošću i ljepotom stihova. Marija Lešaja svojom je izvedbom unijela poetsku dubinu u ove skladbe, dok je Vugerov pristup omogućio novo čitanje ovih poznatih melodija. Večer je zaokružena djelom Astora Piazzolle, legendarnog argentinskog skladatelja koji je redefinirao tango. Njegova pjesma Yo soy María de Buenos Aires bila je vrhunac večeri – dramatična, strastvena i istovremeno virtuozna.

Sopranistica Marija Lešaja (i) ovim je koncertom dokazala svoju tehničku verziranost i umjetničku zrelost. Njezin glas bio je istodobno nježan i snažan, sposoban iznijeti sve tehničke zahtjeve i prenijeti najdublje emocije svake skladbe. Stjepan Vuger na harmonici pružio je impresivnu tehničku i interpretativnu kreaciju. Duo Lešaja i Vuger zvučao je homogeno i uigrano, dokazujući kako u glazbi jedan i jedan nisu dva, već jedan i jedno. Glazbenici su uspjeli spojiti različite glazbene tradicije u jedinstveno umjetničko iskustvo, naglašavajući ljepotu i univerzalnost glazbe. Ovaj koncert ostat će u sjećanju svih prisutnih kao primjer vrhunskoga glazbenog umijeća.